Kada novinarstvo postane opasno zanimanje — Kosovo 2.0

Karaivaz je 14. novinar ubijen u Evropi od početka 2017. godine. Mnogi drugi su zastrašivani, dobijali prijetnje ili napadani, i to zbog vlastitog rada i posvećenosti javnosti.

“Vlasti nam predstavljaju veću opasnost nego kriminalne organizacije”, objašnjava Jovanović, koja prilično dobro zna koliko je opasno biti novinar/ka u Srbiji.

Primjeri iz drugih zemalja, uključujući pojedine države članice EU, pokazuju da je situacija veoma slična i drugdje.

Ciljane prijetnje

Bojana Jovanović i njeni kolege/ice prije šest godina su pokrenuli KRIK vođeni uvjerenjem kako je za javnost neophodno da mediji razotkrivaju “sumnjive i koruptivne prakse vođa, njihove veze s ljudima iz organizovanih kriminalnih skupina te zloupotrebu državnog budžeta.”

Mada ih je svaka od tih priča dodatno ugrozila, KRIK i njegovi novinari/ke istovremeno su postali odlučniji u namjeri da nastave istraživati. Sam proces vremenom je ipak otežan, ne samo usljed prijetnji, već i usljed ograničenog pristupa informacijama koje bi trebale biti dostupne za javnost.

“Državni službenici/e čiju imovinu istražujemo ne pristaju na razgovor — ne žele odgovarati na naša pitanja na pres-konferencijama, izbjegavaju novinare/ke, ili nas čak napadaju”, naglašava Jovanović.

Uprkos svim pritiscima, KRIK i dalje izvještava, šta god se dogodilo.

U ovom osvetničkom ratu za utjecaj, poznatijem kao “rat crnogorskih klanova”, prema izvještajima medija do sada je poginulo više od 50 osoba.

Rat protiv KRIK-a

“Lijepili su nam etikete kriminalaca, neprijatelja vlasti, stranih plaćenika i špijuna”, prisjeća se Jovanović.

Jovanović navodi kako je cilj blaćenja bio da se KRIK odvrati od istraživanja korupcije i poveznica državnih službenika/ca s kriminalom.

Nažalost, borba protiv klevetničkih napada u proteklim godinama se našla u opisu posla novinara/ki KRIK-a.

“Provladini mediji djeluju pod palicom vlasti”, konstatuje Jovanović. “Izvještavanje te vrste teško da ima ikakvih dodirnih tačaka s novinarstvom.”

Novinar ubijen u Atini

Matajos Cimitakis, novinar i glasnogovornik Aleksisa Ciprasa za vrijeme njegovog premijerskog mandata, kazao je za K2.0 da je Karaivaz predano izvještavao o organizovanom kriminalu “koji je u zemlji uzimao sve više maha, i to kroz potplaćivanje državnih organa — a između ostalih i policije.”

“Za razliku od kolega/ica iz struke, on nije važio za nekoga ko se ponaša kao portparol MUP-a”, napominje Cimitakis. “Na taj način je zavrijedio poštovanje i u policijskim redovima i kod ostalih novinara/ki, ali je i stekao neprijatelje među nekolicinom korumpiranih službenika/ca policije te u organizovanim kriminalnim skupinama.”

Mediji su prenijeli da su policijski službenici/e pregledali stotinjak videosnimaka, uzeli izjave od 22 osobe te pretražili Karaivazov telefon nakon što je izvan svake sumnje ustanovljeno da motiv ubistva nije ličnog karaktera, već da je vezan za Karaivazov rad.

“U periodu od 2016. do 2018. godine Karaivaz je izvještavao o nizu ubistava počinjenih u ratu lokalne mafije u Atini, pri čemu se nije libio da iznosi pojedina imena u javnost i govori o ulozi svih aktera/ki, među kojima su korumpirani policajci i kriminalci povezani s političkim miljeom”, prisjeća se Cimitakis.

Korumpirana policija i rat između kriminalnih skupina

Cimitakis se pita da li ubistvo Karaivaza, mimo toga što podcrtava napade na medije, upućuje i na neke druge probleme koji bi se mogli javiti u budućnosti.

Međutim, u Grčku su se preselili članovi/ice brojnih stranih grupa, ili su se tamo pojavili u proteklim godinama. Imena nekih od njih već su poznata srbijanskoj javnosti zahvaljujući izvještavanju KRIK-a.

Dok se konflikt između organizovanih kriminalnih skupina nastavlja, istražni postupci vezani za navedene zločine ne polučuju rezultate, a životi novinara/ki su u opasnosti kao što su bili i prije.

“Izvještavanje o organizovanom kriminalu u svakoj zemlji slovi kao opasan posao”, naglašava Cimitakis. “Karaivaz je bio jedan od rijetkih što im je pošlo za rukom da se probiju u svijet organizovanog kriminala i u tančine izvještavaju o istom.”

Ubistvo Jána Kuciaka i Martine Kušnírove

Krajem februara 2018. godine, 27-godišnji novinar Ján Kuciak i njegova zaručnica, arheologinja Martina Kušnírová, ubijeni su hicima iz vatrenog oružja u svom domu u Veljkoj Mači, nedaleko od slovačke prijestolnice Bratislave.

“Ján Kuciak je bio izuzetno talentovan istraživački novinar”, kaže Lukáš Diko, svojevremeno urednik vijesti na Radio-televiziji Slovačke, a sada glavni i odgovorni urednik Istraživačkog centra Ján Kuciak (ICJK).

Objašnjava da je slovačko društvo nakon ubistva “ostalo prestravljeno i zapalo u stanje šoka.”

“Oni što su prije bili nedodirljivi uhapšeni su i optuženi za pranje novca i korupciju”, ističe Diko u kontekstu onoga što naziva “transformacijom pravosudnog sistema.”

Međutim, podcrtava da slom kriminalnih skupina i procesuiranje visokih dužnosnika/ca ne znače da slovački novinari/ke mogu na miru i neometano raditi.

“Trenutno su najveći problemi za novinare/ke u Slovačkoj pritisci i uvrede koje dolaze od raznih visokorangiranih dužnosnika/ca”, podvlači Diko.

Utočište za međunarodni organizovani kriminal

Tekućim istragama i sudskim procesima na svjetlo dana se iznose pojedinosti koje se tiču poveznica između bivših pripadnika/ca državnih struktura Slovačke i organizovanog kriminala.

Novinari/ke u Slovačkoj ipak ne odustaju. U namjeri da jedni druge zaštite, ali i da govore o poteškoćama s kojima se susreću u poslu, članovi/ice mnogih redakcija sarađuju u okviru “Kočnerove biblioteke”, projekta vezanog za istragu ubistva. Koordinator projekta je ICJK.

“Ova saradnja je jedinstvena. Novinari/ke iz konkurentnih medija sarađuju jedni s drugima”, napominje Diko. “To doprinosi osjećaju sigurnosti, a kada su zajedno, njihova analitička moć je veća.”

Novinari/ke u Grčkoj, Srbiji i Slovačkoj naučili su tu lekciju na teži način.

Naslovna fotografija: Katja Lihtenvalner.

Originally published at https://kosovotwopointzero.com on June 10, 2021.